Kada govorimo o food drive-u, ne govorimo samo o tome da pas voli da jede. Govorimo o tome da hrana postane jasan kanal komunikacije između psa i vodiča. Pas tada ne radi samo zato što je gladan, već zato što kroz hranu razume koje ponašanje mu donosi uspeh, sigurnost i tačan odgovor. Hrana je kod većine pasa najjači motiv, ali njena vrednost zavisi od psa, situacije i načina na koji je koristimo. Nije isto dati psu bilo šta i dati mu nešto što za njega ima veliku vrednost u tom trenutku. Pas će uvek raditi bolje za ono što mu je vrednije i zanimljivije.
Zbog toga je food drive jedan od najvažnijih temelja socijalizacije. Pas koji nauči da kroz hranu traži vlasnika, prati ruku, razume trenutak nagrade i ostaje angažovan, lakše prolazi kroz gradske distrakcije, nove situacije i kasniju poslušnost. Pre nego što od psa tražimo ozbiljan rad u urbanoj sredini, moramo da izgradimo sistem u kome mu je vlasnik izvor sigurnosti i nagrade. Kada pas shvati da se kod vlasnika nalaze sve dobre stvari, počinje da ga prati i bira u svakoj situaciji.
Prva osnova je da pas nauči da prati ruku. Prvi veliki korak nije komanda, nego praćenje ruke. Pas mora da shvati da se vrednost nalazi uz tebe, u tvojoj zoni, u tvojoj kretnji i u tvojoj preciznosti. Ruka mora biti jasna i smirena. Ako je ruka brza, nejasna ili menja pravac bez reda, pas gubi fokus i počinje da nagađa. U početku ruka ide blizu nosa psa kako bi mogao lako da je prati, ali cilj nije da pas juri hranu, već da razume pravac kretanja.
Kako pas napreduje, hrana se sve manje pokazuje, a ruka ostaje kao signal. To je velika razlika između pravilnog rada i običnog mamčenja. Ako pas radi samo kada vidi hranu, nisi ga naučio ponašanju nego si ga naučio da prati hranu. Cilj je da pas prati signal i razume zadatak, a da nagrada dolazi kao potvrda.
Pokreti tela i ruku imaju ogroman uticaj. Pas posmatra sve — položaj tela, pravac kretanja, brzinu, energiju. Ako želiš psa blizu sebe, nagrada mora dolaziti iz te zone. Ako nagradu daješ daleko od tela, pas će se udaljavati. Ako je daješ previsoko, pas će skakati. Ako je daješ iza sebe, pas će kružiti. Zato se nagrada uvek daje tamo gde želiš da pas ostane.
Jedan od najvažnijih delova rada jeste razumevanje trenutka nagrade. To je ono što mnogi zovu klik ili kratka reč kao što je „yes“. To nije obična reč, to je tačan trenutak u kome psu kažeš da je uradio pravu stvar. Taj trenutak možeš da zamisliš kao fotoaparat. Kao da praviš sliku ponašanja koje želiš da zadržiš. U tom deliću sekunde pas dobija informaciju: to što si sada uradio je tačno i nagrada dolazi.
Ako zakasniš sa tim trenutkom, kao da si slikao pogrešan kadar. Ako pas ustane iz seda, a ti tada kažeš „yes“, nagradio si ustajanje, a ne sedenje. Zato je taj trenutak ključan. Mora doći tačno kada pas uradi ono što želiš. Nakon tog trenutka dolazi hrana. Taj redosled je važan. Prvo dolazi informacija, pa nagrada.
Da bi taj trenutak imao vrednost, mora se naučiti. U početku se radi jednostavno. Kažeš „yes“ ili klikneš i odmah daš hranu. Pas ne mora ništa posebno da radi. On uči da taj zvuk ili reč znači da dolazi nagrada. Vremenom taj trenutak postaje most između ponašanja i nagrade i tada počinje pravo učenje.
Kada se pas malo udalji, ne reaguje se silom niti povlačenjem. Vlasnik ga animira. To znači da menja energiju, blago se povlači, spušta telo i daje psu razlog da mu priđe. Kada pas odluči da dođe, odmah se beleži taj trenutak i daje nagrada. Pas uči da je njegova odluka da se vrati najbolja stvar koju može da uradi.
Veoma je važno da se ne pravi greška da se hrana gura psu dok nije fokusiran. Prvo želimo odluku psa da dođe, pa tek onda nagrada. Tako gradimo psa koji želi saradnju, a ne psa koji čeka da ga molimo.
U početku pas prati hranu u ruci, ali ne sme ostati zavistan od toga. Postepeno hrana prelazi iz vidljive u skrivenu. Ruka daje signal, trenutak beleži ponašanje, a nagrada dolazi posle. Tako pas uči da razume zadatak, a ne da juri hranu.
Hrana se koristi kroz ceo dan, kao deo dnevne porcije. Umesto da pas dobije sve odjednom, deo hrane koristiš za trening. Tako pas uči da do hrane dolazi kroz saradnju. To ne znači da pas ne dobija dovoljno, već da njegova hrana dobija smisao. Kroz ime, dolazak, fokus, hodanje, smirenost u gradu, pas svakodnevno radi i dobija nagradu.
Neki psi će raditi za običnu granulu, dok će drugima trebati jača nagrada u težim situacijama. Zato se nagrada prilagođava. U lakim uslovima koristi se obična hrana, a u težim situacijama nešto vrednije.
Rad tokom dana treba da bude raspoređen. Nekoliko ponavljanja ujutru, tokom šetnje, u gradu i kod kuće. Kratko, jasno i često. Tako pas stalno dobija priliku da uspe.
Food drive se koristi za sve. Za socijalizaciju, samokontrolu, dolazak, hodanje uz nogu, smirenost u liftu, prolazak kroz gužvu. Pas uči da u svakoj situaciji bira vlasnika jer tu dobija sigurnost i nagradu.
U početku se nagrađuje često. Svaki tačan pokušaj. Kasnije se nagrada daje ređe, ali tek kada pas razume šta radi. Ako prerano smanjiš nagradu, pas gubi interes i zbunjuje se.
Postoje i stvari koje nikako ne treba raditi. Ne treba kasniti sa trenutkom nagrade. Ne treba davati hranu na pogrešnom mestu. Ne treba držati ruku nejasno. Ne treba pokazivati hranu unapred kao mito. Ne treba preterivati sa količinom hrane van plana. Ne treba misliti da svi psi rade isto.
Food drive je temelj. On gradi kontakt, preciznost, razumevanje i odnos. Kroz njega pas uči gde mu je mesto, kako da se kreće uz vlasnika i kako da u svakoj situaciji donese pravu odluku. Kada se pravilno postavi, sve ostalo postaje lakše.
Kupi i saznaj sve tajne dresure!!!



